1. Postoje li u Vašem pravnom sustavu isprave koje odgovaraju definiciji autentičnih isprava prema uredbama Europske unije?[‘autentična isprava’ označava ispravu koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava u državi članici i čija se vjerodostojnost :(I) odnosi na potpis i sadržaj javne isprave te,(II) utvrdila od strane državnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica podrijetla.]
Da.
Ukoliko je odgovor potvrdan, koje su to? Jesu li to isključivo javnobilježničke isprave, ili i isprave izdane od drugih tijela javne vlasti?
Ova definicija prema hrvatskom pravu opisuje javnobilježničke akte i solemnizirane privatne isprave (privatne isprave sastavljene sukladno formalnim pravilima od strane stranaka, koje je javni bilježnik ispitao i potvrdio, čime su stekle iste pravne učinke kao i javnobilježnički akti).
Određene druge isprave također ulaze u opseg definicije, kada je to propisano zakonom – npr. sudski zapisnici i zapisnici sastavljeni od ne-sudskih tijela o određenim očitovanjima volje.
Javne oporuke mogu poslužiti kao primjer autentične isprave koja nije javnobilježnička isprava: Čl. 32-33 i 146-150 Zakona o nasljeđivanju (https://www.zakon.hr) propisuju kako javne oporuke sastavljaju općinski sudovi (suci ili sudski savjetnici), javni bilježnici i (za hrvatske državljane u inozemstvu) diplomatsko-konzularna predstavništva, sve u skladu s Uredbom o nasljeđivanju.
Autentične isprave sastavljene od strane tijela različitih od javnih bilježnika su iznimka i postoje jedino kada su predviđene propisom.
2. Da li u vašem pravnom sustavu javna isprava ima veću dokaznu snagu? Koja pravila to propisuju?
Isprave koje se izdaju ili sastavljaju kao javne isprave podrazumijevaju pretpostavku točnosti činjenica koje su u njima navedene. One se mogu osporavati putem građanskog postupka. Članak 2. te članak 3. Zakona o javnom bilježništvu propisuju da je sačinjavanje javnobilježničkih isprava (javnobilježnički akti, javnobilježničke potvrde i javnobilježnički zapisnici) kao javnih isprava (u ovom smislu javnobilježničkih isprava) opća nadležnost javnih bilježnika. Članak 230. Zakona o parničnom postupku propisuje da javna isprava koju je izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti dokazuje istinitost činjenica koje su navedene u toj ispravi. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Privatne isprave podrazumijevaju istu pretpostavku koja proizlazi iz općeg načela tereta dokaza, actori incubit probatio. Međutim, o činjenicama dokazanim u privatnim ispravama donosi se sud sukladno brižljivoj ocjeni u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno) čime je omogućeno jednostavnije dokazivanje da su u ispravi navedene neistinite činjenice nego u slučaju javnih isprava, gdje se to mora dokazivati puno specifičnije.
3. Imaju li sve javne isprave jednaku dokaznu snagu?
Da, zakon ne pravi razliku u odnosu na javne isprave u smislu više ili niže dokazne snage. Javne isprave mogu sadržavati ovršnu klauzulu (clausula exequendi) koja predviđa ili ne predviđa ovršni naslov. To je moguće samo kod isprava koje sadrže odredbe koje podliježu provedbenim mjerama, kao što su ugovori. Izjave, kao npr. Izjava o prihvaćanju imenovanja u upravni odbor trgovačkog društva, također mora biti sačinjena u obliku javne isprave, no po svojoj prirodi ne dozvoljava propisivanje potvrde o ovršnosti.
4. Veća dokazna snaga odnosi si se na
- Datum sastavljanja javne isprave
- Mjesto sastavljanja javne isprave
- Potpise stranaka u javnoj ispravi
- Izjave stranaka
- Sve primjedbe koje je tijelo iznijelo u okviru svojih ovlasti
- Mjere za koje tijelo tvrdi da ih poduzima
- Nazočnost, identifikaciju i pristanak stranaka
Javne isprave koje sastavljaju javni bilježnici moraju sadržavati sve gore navedene informacije jer izostavljanje jedne od njih ispravu čini nevaljanom te se ista ne može smatrati javnobilježničkim aktom (u smislu javne isprave). Javni bilježnik također mora uvrditi da je izjava dana u određenom svojstvu (npr. zakonski zastupnik trgovačkog društva) te način na koji je to svojstvo definirano. Kao što je već objašnjeno u odgovoru broj 2., također mogu sadržavati ovršnu klauzulu.
5. Veća dokazna snaga se može osporiti:
Pred kojim tijelom: pred sudom. Ovisno o prirodi predmeta, nadležan je općinski sud (opća sudska nadležnost) ili trgovački sud (nadležnost u u trgovačkim građanskim predmetima).
U skladu s kojim postupkom (navedite koja se pravila primjenjuju): Parničnim postupkom čiji je cilj utvrditi djelomičnu ili potpunu neispravnost javne isprave. Članak 230. Zakona o parničnom postupku propisuje da javna isprava koju je izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti dokazuje istinitost činjenica koje su navedene u toj ispravi. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
U kojem roku: Veća dokazna snaga postoji sve dok sud ne odluči drugačije.
1. Koja državna tijela ili od njih ovlaštena tijela u skladu s vašim pravnim sustavom mogu sastavljati javne isprave u skladu s člankom 3. stavkom 1. alinejom (i) Uredbe 650/2012?
Nadležni su javni bilježnici kao povjerenici suda ili općinski sudovi unutar svojih ovlasti.
2. Možete li navesti koje su najčešće javne isprave u slučaju ostavine preminule osobe te koja tijela ih sastavljaju?
Potvrda o nasljeđivanju (ili Rješenje o nasljeđivanju) je uobičajeni redoviti akt kojim se rješavaju nasljedni predmeti. Sličan je sudskoj odluci u izvanparničnom postupku i utvrđuje tko su nasljednici, od čega se sastoji ostavina, koliko koji nasljednik dobiva od svakog dijela ostavine te nalaže trećim stranama (zemljišnim knjigama, bankama, eitd.) postupanje po primitku ovjerene preslike potvrde o nasljeđivanju. U uobičajenim okolnostima je sastavlja javni bilježnik koji je proveo ostavinu, a koji postupa kao povjerenik suda. Ako nasljednici odmah uđu u spor ili ako je na odluku javnoga bilježnika uložena žalba, sud odlučuje o ostavini u parničnom postupku. Javni bilježnik je također ovlašten sastavljati javne oporuke. To čini u obliku javnobilježničkog zapisnika. Izjava o prihvaćanju ili odreknuću od nasljedstva daje se usmenim putem na ostavinskoj raspravi (u tom slučaju se isto navodi u potpisanom zapisniku s ostavinske rasprave) ili se u pisanom obliku šalje kao privatna isprava s ovjerenim potpisom.
3. Dokazna snaga određenih posebnih akata, npr. “acte de notoriété” u Francuskoj i Italiji
1. Koje vrste isprava postoje na području obiteljskog prava?
Hrvatski javni bilježnici nemaju odgovarajuće ovlasti na području obiteljskog prava. Ugovori o raspodjeli imovine među supružnicima valjani su ako imaju ovjereni potpis. Odnosne javne isprave odnosile bi se na izvadak iz državnih upisnika kojima se dokazuje postojanje braka ili registriranog partnerstva, sudske odluke o razvodu, podjeli imovine bračnih drugova/partnera, alimentaciji ili roditeljskoj skrbi o maloljetnim osobama. Osim izvadaka koji se izdaju upravnim postupkom, sve druge isprave su sudski instrumenti.